Otok Biševo je otok smješten u središtu dalmatinskog arhipelaga, pet kilometara jugozapadno od otoka Visa, sa populacijom od 19 stanovnika (popisni podaci iz 2011. godine) i površinom od 5,92 km2 te obalom dužine 18,147 km. Mnogi arheološki nalazi potvrđuju da je otok naseljen još od prapovijesti, kao i u starim grčkim i antičkim rimskim vremenima. Godine 1050. svećenik Ivan iz Splita osnovao je benediktinski samostan "sv. Silvestra Pape" na Biševu koji je nedugo zatim napušten zbog opasnosti od gusara. Uz ruševine samostana nalaze se ostaci izvorne crkve sv. Silvestra, sagrađene u 11. stoljeću. U današnjoj crkvi ugrađeni su dio natpisa svećenika Ivana, utemeljitelja samostana i ulomak grčkog epitafa.
Od početka Drugog svjetskog rata, kada je na otoku bilo oko stalnih 200 stanovnika, stanovništvo otoka stalno se smanjivalo. Glavno naselje na otoku bilo je Polje, gdje je bila škola do 1961. godine, sada je nenaseljeno. Ostala naselja na otoku su: Salbunora, Porat, Mezuporat, Vela Gora, Potok, Nevaja, Gornja Salbunora. Biševo je najudaljeniji hrvatski nastanjeni otok, povezan samo s otokom Visom brodskom linijom koja vozi preko 4 milje širokog biševskog kanala, jednog od najopasnijih morskih prijelaza na Jadranu. Zbog svog geografskog položaja, otok Biševo uglavnom je izložen visokim valovima i jakim vjetrovima sa zapada, ali i sa juga i sa sjevera. Mirno more je relativno rijetko. Na otoku Biševo nema vodoopskrbne mreže niti sustava odvodnje, što je jedan od glavnih razloga za ubrzanu depopulaciju otoka. Većina stanovnika se preselila u obližnju Komižu i ostala je vezana za svoj otok gdje još uvijek posjeduju vinograde i maslinike i gdje uglavnom borave tijekom ljeta. Otok Biševo zaštićen je standardima zaštite okoliša EU-a Natura 2000, a uskoro se očekuje da će biti instaliran podzemni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda.
Glavni prihod stanovništva tijekom stoljeća bilo je ribarstvo i uzgoj vinove loze, maslina i smokava. Sam otok sastavljen je uglavnom od vapnenca, sa najvišom točkom Straženica, visine 239 metara, smještenom na južnom dijelu otoka. U središtu otoka nalazi se plodno polje, a ostatak otoka bio je prekriven gustom šumom do 2003., kada je veliki požar opustošio južni dio otoka. Danas je samo sjeverni dio otoka prekriven borovom šumom, a ostatak otoka prekriven je makijom. More okootoka Biševa oduvijek je bilo poznato među komiškim ribarima kao bogato ribolovno područje. Danas su turizam i ugostiteljstvo glavni izvori prihoda, uz još samo nekoliko vinograda nadaleko poznatog "Plavca malog".
Veći dio obale predstavljaju visoke stijene i visoke prijeteće litice, dok su neke od najljepših plaža smještene u nekoliko lijepih, skrivenih uvala. Stjenovita obala otoka krije mnoge uvale i velik broj špilja (26 prema nekim autorima). Od brojnih obalnih spilja najpoznatije su Modra ili Biševska i Medvedina. špilja. Medvidina nalazi se na južnoj obali otoka, ispod najvišeg vrha otoka, Straženice. Medvidina je 160 m duboka špilja koja se sužava prema dnu, gdje se nalazi mala šljunčana plaža. Špilja je nekad bila naseljena mediteranskom medvjedicom, a ime je dobila upravo po njoj. Ulaz u špilju je širok 14 i visok 20 metara. Modra biševska špilja nalazi se na istočnoj obali otoka Biševa u uvali Balun. Sastoji se od dvije dvorane ukupne duljine oko 36 m. Izdubljena je djelovanjem valova i dijelom je potopljena. Kroz prirodni otvor ispod razine mora sunčeva svjetlost u sredini dana prodire do bijelih stijena na dnu, gdje se odražava kako bi osvijetlila zidove špilje plavom bojom a predmeti pod morem srebrom. Špilja je oduvijek bila poznata lokalnom stanovništvu, ali ju je popularizirao austrijski diplomat i prirodoslovac Eugene Ransonnet-Villez od 1884. godine. Biševa špilja zaštićena je od 1951. godine kao geomorfološki spomenik prirode. Dokaz da je more oko Biševa još uvijek skriva mnoge tajne, nedavno je otkrivena još jedna olupina zrakoplova iz Drugog svjetskog rata, najvjerojatnije teškog bombardera B24 Liberator na dubini od 85-90 metara, na zapadnoj strani otoka. Na otoku Biševo ima nekoliko lijepih plaža, od kojih su najpopularnije pješčane plaže u Portu i Salbunori te šljunčana plaža u Mezuportu. Smještaj je dostupan u privatnim apartmanima i kućama, a dobra domaća hrana može se kušati u nekoliko manjih restorana.
