Grad Vis

Grad Vis smješten je na sjeveroistocnom dijelu otoka Visa u dnu duboko uvucene i dobro zašticene uvale. Razvio se iz nekadašnjih naselja Kut i Luka, koja su se gradnjom crkve Gospe od Spilica u 16.st. spojila u jednu cjelinu.

Gradu gravitiraju sela istocnog dijela otoka: Zenka, Milna, Bargujac, Podstražje, Podselje, Plisko Polje i Marine Zemlje.

 

Od drugog je svjetskog rata citav otok bio vojna zona. Demilitarizacijom otoka, pocetkom Domovinskog rata, turizam na Visu poceo se znacajnije razvijati. Dakle, tek su prije petnaestak godina grad i otok otvoreni za posjet strancima. Ostaci vojnih objekata u sjeverozapadnom i sjeveroistocnom dijelu viške uvale svjedoce o boravku jugoslavenske vojske.

Tijekom posljednjih stotinu godinu emigrirao je znacaj dio stanovništva u potrazi za boljim životnim uvjetima. Tako danas u gradu Visu živi samo oko 2000 ljudi, a na citavom otoku tek oko 3500 stanovnika.

Brojni posjetitelji, mecu kojima se posebno isticu nauticari, sve cešce pohode Vis. Promjene u nacinu života vidljive su na svakom koraku, a u isto vrijeme Vis je zadržao stari, neodoljivi mediteranski šarm i život bez stresa i gužve.

Gradine i kamene gomile svjedoce o tisucljetnoj naseljenosti otoka Visa, a ostaci teatra uzidani u temelje franjevackog samostana na poluotocicu Prirovu, anticke terme ili helenisticko groblje, potvrcuju da je grad Vis jedno od najstarijih urbanih središta u Hrvatskoj.

Sam grad Vis, anticku Issu, osnovao je sirakuski tiranin Dionizije Stariji oko 397. godine pr. Kr. kao uporište grckom naseljavanju Jadrana. Dionizijevo naselje nalazilo se na dijelu grada koji se danas naziva Gradina te na poluotoku Prirovu.

Vis je u helenisticko doba bio toliko mocan da je osnivao i svoje vlastite kolonije na mjestima današnjih gradova Trogira, Stobreca i Lumbarde na Korculi. O razvijenosti grada govore i brojni arheološki ostaci. U arheološkoj zbirci viškoga muzeja koja se nalazi u austrijskoj utvrdi Batarija moze se vidjeti najljepši primjer anticke umjetnosti na Visu - broncana glava božice Artemide.

Uz nju tu se isticu i druge vrijedne anticke umjetnine kao što su glave muškaraca i žena, keramicke vaze raznih oblika, posuce; posebice jedinstvena zbirka anfora izvacenih iz mora u neposrednoj blizini grada. Poseban arheološki znacaj imaju helenisticke nadgrobne stele nacene na gradskom predjelu Mrtvilu, uz zapadnu stranu današnjih sportskih terena.

Prirodni uvjeti su i tradicija odredili razvoj gospodarskih djelatnosti viških stanovnika. Zbog dostatnih površina obradivog i kvalitetnog zemljišta, narocito u poljima oko grada Visa, poljoprivreda je oduvijek bila glavna grana gospodarstva.

Vinogradarstvo je od antickih vremena bilo najvažnija djelatnost Višana, pa tako jos anticki pisac Agatarhid govori "kako je vino iz Isse, otoka na Jadranskomu moru, u usporedbi s drugima bolje".
S druge strane, bogata lovišta ribe u ovom dijelu srednjeg Jadrana, utjecala su na razvoj ribarstva. Danas, uz navedene djelatnosti glavnu ulogu igra uslužni sektor, a narocito turizam.

Grad Vis iznimno je bogat i kulturno-spomenickom bastinom iz novijeg doba.  U njemu se nalazi mnoštvo ljetnikovaca, utvrda i palaca.

Ako krenete iz Kuta, koji se nalazi na jugoistocnom dijelu, prema Luci, takocer na jugoistocnom dijelu uvale, proci cete kraj Jakinove palace, palace pjesnika Petra Hektorovica, Petrinoviceve palace, rodne kuce jednog od najvecih hrvatskih pisaca Ranka Marinkovica, Prdvariceve palace i Gazaroviceve palace. Dalje slijede Gariboldijeva palaca i cuvena Vila Kaliopa, te austrijska utvrda Batarija.

Na Luci vas pak ocekuju Mardešiceva, Radošijeva, Vukašinovic-Dojmijeva i palaca Tramontana, te kula Perasti. Izvan grada nalaze se engleske utvrde Terjun, Fortica i Velington.

Od sakralne arhitekture i umjetnosti posebno se izdvajaju predromanicka Crkva sv. Jurja (Sv. Juraj je zaštitnik grada Visa, slavi se 23. travnja) u istoimenoj uvali u neposrednoj blizini ceske vile i Crkva sv. Marije u Podselju - duhovnom središtu otoka, kamo Višani hodocaste na blagdan Vele Gospe. Od ostalih sakralnih objekata treba vidjeti Crkvu sv. Ciprijana i Justine na Kutu, Crkvu Gospe od Spilica koja spaja Kut i Luku, te franjevacki samostan na poluotoku Prirovu.

 
U gradu se gost može baviti razlicitim sportskim aktivnostima. Posebno je znacajan sportsko-rekreacijski centar s cetiri teniska terena, košarkaskim i malonogometnim igralištem. Djeluje i jedrilicarski, kriket i paragliding klub. Izvan grada moguce je roniti u pratnji ronilaca u dva ronilacka centra, planinariti ili voziti bicikl.

Nikako ne bi trebalo propustiti ni jedan od desetak restorana u gradu ili neku od konoba koje se nalaze u sklopu seoskih domacinstava u okolici grada. Svakako treba kušati lokalne specijalitete višku pogacu, hlib ili srdele s ražnja.

Tijekom godine odvija se citav niz zanimljivih manifestacija od kojih se posebno izdvajaju docek Nove godine na otvorenom, maškare tijekom poklada, Mecunarodni festival amaterskih kazališta u svibnju, Viško kulturno ljeto s koncertima i kazališnim predstavama tijekom Ijetnih mjeseci i jedrilicarska regata u listopadu.